BosnaFolk

Krajem septembra 2006 se na CNN-u pojavio turistički spot Enjoy Life” (“Uživaj život u BiH”). Film je trebao doprinijeti kvalitetnijem i bržem mijenjanju imidža Bosne i Hercegovine u okruženju i na meÄ‘unarodnoj sceni i naravno promociji turizma. Gledajući taj spot nisam mogao, a da se ne sjetim nedavnog razgovora kojeg sam vodio na mom radnom mjestu.

Za vrijeme jedne septembarske jutarnje, prve kafe razgovarao sam sa radnom koleginicom, jednom ženom kojoj je blizu Å¡ezdeset godina. Tema razgovora su bili proÅ¡li godiÅ¡nji odmori. Inge mi reče da je zajedno sa mužem nedavno posjetila moju domovinu. Kako joj je muž u penziji a njoj je ostalo neÅ¡to slobodnih dana njih dvoje krajem augusta uplatiÅ¡e 7 dana smjeÅ¡taja u PrimoÅ¡tenu, malom gradiću na hrvatskoj obali. Inače Inge je veoma srdačna osoba, a njena rečenica “Bila sam ti u domovini” pobudi u meni osjećaj nekakve zavisti, ali i radoznalosti o njenim utiscima o Bosni i Hercegovini.

Prvo saznah da je aranžman nije bio pretjerano skup, ali kako im je bilo dosadno odlučili su da se prijave na jednodnevni izlet- destinacija Sarajevo i Mostar. O Sarajevu Inga nije mnogo ispričala, a o Mostaru je bilo više utisaka, što je meni prijalo jer sam u tom gradu proveo skoro cijelu 1983 i malo 1984 godine, čuvajući taj grad od unutarnjeg i spoljnog neprijatelja. Inga je naravno u priči postavljala i neka pitanja.

O dolasku u Mostar ispriča kako su doÅ¡li na jedan veliki trg, a vodič, jedna mlada žena im ispriča da je to hrvatski grad, pokazujući na jednu crkvu, dok je dole, pokazajući rukom na neke dućane, turski kvart. Inga mi objasni da je zaista bila zbunjena, ispred tih “turskih dućana” vidjela je vodene lule, za koje zna da su turski suveniri, ali opet s druge strane zna da se prijavila na izlet u Bosnu i Hercegovinu, a ne u Hrvatsku i Tursku, kako se po priči hrvatskog turističkog radnika moglo zaključiti. Ovaj danski par nije ni postavio pitanja jer su bili nesigurni u poznavanju engelskog jezika, a i činjenica da su na godiÅ¡njem odmoru nije baÅ¡ dopuÅ¡tala raspravu o geografskim pojmovima.

Elem s moje strane je uslijedilo kratko predavanje o prošlosti moje domovine, o bosanskim katolicima, ali i o prošlosti Mostara, meni omiljenog grada. Vjerujem da ona nije ni očekivala da će za vrijeme svog godišnjeg odmora biti izložena ovim perfidnim igrama takozvanih turističkih vodiča, koji svoje ambicije i frustracije prenose na nedužne turiste.

Mene je zaista iznenadilo da jedna turistička firma može doći i poslovati u susjednoj zemlji pričajući lažne priče turistima, priče koje se zasnivaju na zabludama starih nekoliko stoljeća da su starosjedioci Bošnjaci prelaskom na islam postali Turci. Inge kao i mnogi turisti dobro zna da muslimani Bosne nisu Turci po narodnosti i naciji i kako mi reče sumnja da će ponovo posjetiti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Svim čitaocima islamske vjeroispovjesti neka je RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Nekad davno u Banjaluci, u naselju Grab, ispraćaj Bajrama iz pera Mehmeda Selmana je bio ovakav:

Ispraćaj Bajrama, kako ga je narod nazivao okupljao bi se narod na Grabu, veliko i malo. Posjetioci su bili uredno odjeveni, pravo praznički, odrasli bi, pogotovo momci Å¡etali sa svojim djevojkama koje su bile obučene u narodnoj noÅ¡nji, većinom su bile obučene u dimije, bluze na glavi kerane amenije, prsluci izvezeni srmom, a oko vrata nakit da ti pamet stane, kakvo je nakiće bilo na grudima i oko vrata. Tu su almazli grane, dukati, veći i manji, a pokoja djevojka i fesić na glavi, sav obrubljen dukatima zvanim “mahnudije”, pokoji Å¡orvan.

U te dane izlazili bi i Arnauti sa svojim “soframa”, punih kolača, halvica, Å¡ekerića, te drugih slatkiÅ¡a. Bilo je i nekoliko improvizovanih kahvenica koje su kuhale-pekle kahvu, prodavali sokove zvano “Å¡abesa”, “kraher” ili čaÅ¡a sode. Na obližnjim Å¡umarcima gorjela je vatra, a uz vatru, sjedili su ljudi, žene i djeca, pekli jagnje i častili se u toku dana.

Tu bi izaÅ¡li i svirači iz Male čarÅ¡ije s Mejdana a koju je predvodio Salih Nimčić, obućar, sa svojom družinom Hasom, bubnjarom, Ramom frulaÅ¡em, te jedan do dva pjevača narodnih pjesama-sevdalinki. Povazdan se čula svirka i Hasin bubanj, a cijeli Grab je odzvanjao pjesmom i svirkom, prosto se nadmetali tko će ljepÅ¡u i bolju “kajdu” izmisliti u taj dan, ispraćaja bajrarna.

Predveče bi se začula pjesma mjeÅ¡tanki-djevojaka, negdje u prikrajku, pred avlijom, koje su jako lijepo pjevale, pogotovo pjesme zvane “haÅ¡lamark”, sa mnogo glasovnih prelaza kod pjevanja takve pjesme. U toku dana mogla se čuti uzvikivanja: “Ode Bajram u Jajce!”, valjda zbog toga Å¡to je u naselje Graba vodio stari put za Jajce i dalje prema moru. Kako je dan odmicao i narod se smirivao, jedni dolazili, drugi odlazili, a domaći pred svoje avlije ili u baščedžike ispraćajući slavljenike svojim kućama, s pozivom, “doÄ‘ite opet na Grab!”.

Spuštanjem mraka-noći, ostali su sami Grabljani da se sjećaju i prepričavaju kako je Bajram, bio on ramazanski ili hadžiski, ispraćen, tj. da se ponovo vrati u Banjaluku. Tako je narod razmišljao o bajramu i bajramskim praznicima.

U Banjaluci se počelo sa restauracijom Gazanferije džamije. U članku Bosanskog poštara Mehmed Hadžiavdak Džandro, predsjednik skandinavskog Odbora za izgradnju Gazanferije informiše o početku radova na temelju džamije, saniranju turbeta i harema i poziva banjalučanine, posebno Mejdance da novčanim prilozima podrže obnovu Gazanferije.

Sredstva za izgradnju Gazanferije se mogu uplatiti na adresu:

• Medžlis Islamske Zajednice, prilog za Gazanferiju, Banjaluka, BiH.
• Račun br.: 161045006880053, Raiffeisen banka DD Sarajevo, BiH.

Pitanja- Kontakt adrese:

• Predsjednik Odbora za izgradnju Amir Bajrić-Banja Luka tlf.: 00387-51-469-354 ,

Švedski članovi Odbora:

• Mehmed Hadžimehinović- Malmö tlf.: 0046-040-19 25 48,
• Džafer Smajić – Göteborg, tlf.: 0046- 031-46 08 93
• Mustafa Ćehić- Växjö tlf.: 0046-0470 – 639 28
• Mehmed Hadžiavdak Džandro-Norrtälje tlf.: 0046- 0176-22 48 79.

O kakvoj se džamiji radi pročitajte u knjizi Banjaluka Uspomena i stvarnost sa Mejdana, autora Mehmeda Selmana, koju sam pripremio u pdf formatu.

Džamija će se, kako reče gosp. Džandro graditi samofinansiranjem, odnosno sredstvima građana džematlija što je u suprotnosti sa odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, donesenoj na sjednici koja je održana od 6. do 12. maja 2003. godine.

Odlukom je naloženo Republici Srpskoj da osigura mjere rekonstrukcije džamije, harema, turbeta, šadrvana u izvornom obliku, u istoj veličini od istog ili sličnog materijala.

Međutim kako stoji u članku sve ove mjere su izgleda postale zadatak civilnog društva, tj. prognanika i stoga je za očekivati da će Gazanferija kao i ostale banjalučke džamije izgubiti status nacionalnog spomenika. Da bi se shvatila ova pesimistična tvrdnja molio bih da pročitate prošli članak o banjalučkim džamijama.

Nažalost naša je stvarnost takva. Oni koji su je srušili, trebali su da je u skladu sa Dajtonskim ugovorom obnove. Kako to ne čine, a mogućnosti za sankcije nema, onda se sve prepušta civilnom društvu koje usprkos htijenju i želji ne može objektivno osigura i ispuniti uslove čije ispunjenje traži Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Ovakvom praksom se samo nastavlja proces ubijanja memorije i poništenja svega što je bosansko u Banjaluci.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, donijela je skoro pa iste odluke za sve do sada restaurirane banjalučke džamije. Tih džamija je naprimjer u Banjaluci potkraj 19 stoljeća bilo 44, a od predratnih 16 džamija nijedna ne dočeka završetak rata.

Većina džamijskih harema je ostvarila status nacionalnog spomenika dok se to nažalost ne može reći i za džamije nakon njihove restauracije. Tako su te banjalučke džamije, priznate kao nacionalni spomenici prije restauracije, izgubile status nacionalnog spomenika, a time i pravo na mjere zaštite i rehabilitacije i otklanjanja opasnosti od ponovnog rušenja, premještanja koja su moguća u okviru novih razvojnih prostorno-planskih akata. Džamije dosad restaurirane koje su izgubile status nacionalnog spomenika:

• Hadži Kurd džamija u Lijevoj Novoseliji
• Pećinska (Seferbegova) džamija
• Grabska (Hadži Begzade) džamija
• Jama (Sofi Mehmed-paÅ¡ina) džamija
• Stupnička (Hadži Salihija) džamija

Odluke su dostupne na web sajtu – Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, a možete ih dobiti i na ovom linku u pdf formatu (potreban Acrobat Reader).

U obrazloženju odluka navodi se da restaurirani objekat ne uživa režim zaÅ¡tite “jer nije izveden u skladu sa stanjem objekta prije njegovog ruÅ¡enja i nije rehabilitiran u skladu sa Zakonom o sprovoÄ‘enju odluka Komisije za zaÅ¡titu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. opÅ¡teg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Republike Srpske”, broj 9/02) i drugim važećim propisima, standardima i principima zaÅ¡tite, pa ne ispunjava Kriterije za donoÅ¡enje odluka o proglaÅ¡enju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03).”

Banjalučke džamije po odlukama o proglašenju nacionalnog spomenika prostora na kojima su postojale prije rušenja, trebale su se rehabilitirati na izvornoj lokaciji, u izvornom obliku, iste veličine, od istog ili istovrsnog materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri, a na osnovi dokumentacije o njenom izvornom obliku. Kako to nije urađeno status nacionalnog spomenika su ostvarila samo mezarja uz džamije jer je relativno lako bilo urediti harema i sanirati oštećene nišane.

Ostvarenjem statusa nacionalnog spomenika primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije i stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama odluke.

Status nacionalnog spomenika su prije rata imali mnogi objekti kojih se sjećamo kao objekata pod zaštitom države. Međutim danas ove restaurirane džamije se statusom nacionalnog spomenika ustvari trebaju štititi od države, tj. Republike Srpske, koja će i u skorijoj budućnosti sa prostorno- razvojnim planom pokušati da takve džamije ponovo izbriše sa lica Banja Luke.

Najveću krivicu za još jedno negiranje i poništavanje bosanskog kulturnog naslijeđa, nastavak kulturocida i ubijanje memorije Bosne i Hercegovine i Banjaluke imaju nadležni organi Republike Srpske koji su u skladu sa Aneksu 8. opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini trebali osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Pored njih naravno da se odgovornost treba tražiti u nesavršenosti Dajtonskog ugovora koji na svim poljima dokazuje kako je to ustvari dogovor koji je unaprijedio rastakanje Bosne i Hercegovine na mnogim poljima, od hvatanja Karadžića, Mladića, reforme policije, obrazovanja, privrednih sistema pa eto i do reetabliranja, rekompozicije nacionalnih, kulturno-historijskih spomenika.

Solidarnost, zajedništvo i povjerenje su riječi koje odzvanjaju porukom koju smo dobili od Udruženja malih akcionara PIF-a VIB Fond Banjaluke.
Ukoliko ste vlasnici vaučera molimo da pročitate donje obavještenje kao i da s njim upoznate sve one koji su svoje vaučere uložili u jedini bošnjački fond na teritoriji RS-a.

UDRUŽENJE MALIH AKCIONARA PIF-a VIB FOND BANJALUKA
OBAVJEÅ TENJE AKCIONARIMA VIB FONDA

UMA “VIB FOND” Udruženje malih akcionara PIF-a VIB FOND Banja Luka je osnovano i registrovano u Osnovnom sudu Banjaluka radi grupisanja, te time bolje i efikasnije zaÅ¡tite prava akcionara. Udruženje su osnovali sitni akcionari VIB FONDA, kojima je cilj da sitni akcionari budu ravnopravan partner u donoÅ¡enju bitnih odluka u fondu (udruženi nastup je daleko efikasniji od pojedinačnog).

Naime, mnogi su iskoristili opštu neimaštinu naše populacije, te sa malo novca došli do akcija našeg fonda i sada nastoje da ostvare svoje finansijske interese preko leđa malih ljudi koji su ulagali u Fond. Zakonska regulativa im ide u prilog, te oni, sa neznatnim procentom vlasništva (3-4%), odlučuju o sudbini cca 100 hiljada ulagača (mahom Bošnjaka) želeći da nam otmu ono sto je stečeno teškom mukom. Ova lica su većinom iz inostranstva (Slovenija, Hrvatska, Srbija i dr.) i zanemaruju interes ulagača vaučera, vodeći se samo vlastitim ciljem za brzom zaradom.

Ako nećemo Å¡tititi sami sebe, sigurno je da neko drugi to neće učiniti za nas, te smo iz tog razloga i osnovali Udruženje malih akcionara VIB Fonda. Udruženje je pokrenulo akciju masovnog animiranja članstva, Å¡to je od presudnog značaja za uspjeh ostvarenja cilja Udruženja – ZAÅ TITA INTERESA MALIH AKCIONARA.

Dakle, ovakvim zajedničkim djelovanjem i udruživanjem, onemogućava se onima koji kupuju akcije Fonda, radi sticanja vlastite koristi, mogućnost da izglasaju odluke koje su štetne po ostale akcionare, a i sam Fond, koji je zamišljen kao Fond naših ljudi raseljenih po cijelom svijetu, i jedini je tako koncipiran u RS-u.
Zajedničko djelovanje na Skupštini akcionara podrazumijeva potpisivanje pristupnice i punomoći Udruženju koje će dosljedno štititi svoje članove pravilnim i stručnim zastupanjem, te insistiranjem na donošenju Odluka koje neće biti štetne po akcionare.

Punomoć data Udruženju može se ovjeriti u Društvu za upravljanje PIF-om i ne iziskuje nikakve troškove za davaoca punomoći. Ukoliko se Punomoć daje za maloljetna lica potrebno je priložiti i Izvod iz matične knjige rođenih (rodni list). Davanjem Punomoći ne uskraćuju se vlasnička prava, jer davaoc i dalje ostaje vlasnik svojih akcija i može slobodno raspolagati sa njima (prodavati, poklanjati, dokupljivati itd.)
Sve dodatne informacije možete dobiti na tel: 0038765/881-466 ili na e-mail: vibfond@blic.net S poštovanjem,

Ovlašteni zastupnici
Šemsudin Mulaomerović s.r.
Džavid Gunić s.r.
Vijest poslao: Ismet Sejdić