BosnaFolk

Aprila 2004. godine grupa entuzijasta i zaljubljenika u prirodu, zabrinuta sporim rjeÅ¡avanjem ekonomskih, politickih i socijalnih problema formirala je E5 – Evropsku ekoloÅ¡ku stranku. Njen kandidat Tidža Delić nam se javila s osnovnim podatcima o sebi i svojoj stranci. Ciljevi stranke i njen koncept, kako sami kažu, je posebno veoma prihvaćen od strane mladih ljudi.

Dragi moji Å¡irom planete, ako joÅ¡ niste odlučili za koga da glasate na predstojećim izborima u BiH, nije na odmet razmisliti i o ekologiji, a meni je posebna čast da se predstavim u ime “Evropske Ekoloske Stranke” E-5, ispred koje sam uvrÅ¡tena u listu kandidata SkupÅ¡tine kantona.

EVROPSKA EKOLOÅ KA STRANKA ( 36 )

• Tel: 033 572 800 Fax: 033 572 801
• web-stranica: E-5
• e-mail: centrala@e-5.ba
• DELIĆ HATIDŽA 20
• SKUPÅ TINA KANTONA 9
• e-mail: tidza_d@hotmail.com

Klikni za dalje »

Banja Luka- Uspomena i stvarnost sa Mejdana. je konačno kompletirana. Knjiga prof. Mehmeda Selmana se sastoji od pet dijelova u svom internet izdanju. Knjiga je vjerno prenesena, nikakve ispravke nisu napravljene osim što sam izmijenio redoslijed pojedinih dijelova koje sam grupisao u pet cjelina. I da završim riječima autora:

Eto, tako ti je bilo to u nedavnoj prošlosti i ova sjećanja se zabilježiše, napomenom, da se ne zaboravi i da se mladima, našoj djeci prenosi, kako je to nekad bilo i živjelo se na Mejdanu u Banjaluci.

— Mehmed Selman.

Još jedna augustovska novina je našla svoje mjesto u banjalučkom dijelu ove stranice.

Radi se o drugom i trećem dijelu knjige prof. Mehmeda Selmana Banja Luka- Uspomena i stvarnost sa Mejdana.

Ostatak knjige će se veoma brzo moći naći na BosnaFolk-u.

Tim BosnaFolk-a je dosada dobio mnogo pisama podrške i zahvalnosti, ali i molbi da se nastavi sa objavljivanjem, od pojedinaca i familija koje su se prepoznale u ovom prelijepom putovanju kroz ne tako davnu prošlost Mejdana.

Ponekad je dobro pogledati statistiku ove stranice. Tako sam i saznao za Fahrudina Strojila, člana Sarajevske Filharmonije. Gosp. Strojil je za potrebe Univerziteta za muziku u Gracu, Austrija, napisao naučni rad “Sevdalinka- bosnisches volkslied”. Rad obraÄ‘uje fenomen sevdalinke kroz analizu njene harmonije, ritma, melodije.

Čak i za vrijeme ljetnih odmora, velike žege moramo, htjeli ili ne, priznati da je gosp. Dodik i njegova vlada bila veoma aktivna u isticanju humanističkih tekovina republike srpske i njene antifašističke tradicije.

Dodik i Čavić nisu ništa manje bili aktivni u prijetnjama referendumom o samoopredjeljenju, ocjenama o krivnji generala armije Republike BiH u stradanju Srba, čija istina eto nakon više od deset godina polako počinje da izlazi na vidjelo dana.

Zaista je teško shvatiti povezivanje više tema u jednu, zamjena teza koje majstor Dodik čak izlaže i u sarajevskom Oslobođenju. Lično mislim da se većina ovih izjava mora i treba shvatiti kao mentalni šum, kao riječi koje su kao i one predratne 1991 trebalo da komprimiraju patriotizam srpskog korpusa i pojačaju antagonizam prema nesrbima.

Podsjeća to neodoljivo na predratne slike iskopavanja kostiju ubijenih srba, žrtava ustaškog i njemačkog terora po Hrvatskoj i Hercegovini. Kada je rat u počeo u Hrvatskoj onda su i ta iskopavanja prestala. A u Srbiji takva iskopavanja nikad nisu obavljena, iako mnogi znaju da takvih jama ima.

A taj poklič za istinom dolazi iz entiteta koji se boji, ne želi prikazati jedan film. Mislim ovdje na film Grbavicu koji još nije prikazan u republici srpskoj jer pobogu samo ono što politička vrhuška i crkveni vrh ovjeri, može proći, biti objavljeno, prihvaćeno i istinito.
Sva ova unutrašnja politička previranja, korišćenje sredstava masovnog informisanja u svrhu daljeg manipulisanja, mitomanije, skretanja teme sa gorućih životnih problema na politički laicizam je veoma teško shvatiti.

Neki odgovori se mogu naći u srpskoj satiri, npr. na web stranici ETNA, koja o satiri piše:

Satira je bila možda najprimerenije i ujedno najubitačnije oružje u borbi protiv ondašnjeg dominantnog suludog militantnog diskursa, protiv kičerskog, tobož uzvišenog patriotsko-ratničkog folklorizma prisutnog u najmasovnijim i najuticajnijim medijima, a pre svega na moćnoj Državnoj televiziji Srbije.

Nekoliko satiričnih aforizama vjerno ilustriraju neposrednu prošlost:

Mi Srbi imamo, ako bog da, nameru da ginemo još godinama. Samo da nas zdravlje posluži! (Rade Jovanović)
Poslali smo decu u smrt. Da nauče šta je život. (Ninus Nestorović)
Da nije bilo ratnih profitera, ispalo bi da smo džabe ratovali. (Ninus Nestorović)
Genocid se ne može predvideti. To je stvar nadahnuća. (Tomislav Marković)
Nije bilo ratnih zarobljenika. Ustvari, bilo ih je, pa ih nije bilo. (Ninus Nestorović)
Sve smo ih streljali. To će im biti velika škola za ubuduće. (Aleksandar Čotrić)
Osim genocida, na našim prostorima nije bilo većih incidenata. (Aleksandar Baljak)
Ako su naši heroji počinili i neke zločine, učinili su to u žaru borbe. (Iva Mažuranić)
Toliko sam veliki patriota da me je sramota što sam živ. (Milivoje Radovanović)
Poginuo je za otadžbinu nekoliko puta. Od toga danas živi. (Rade Dangubić)
Kakav si mi ti patriota kad te nema na listi ratnih zločinaca?! (Aleksandar Baljak)