BosnaFolk

Koalicija organizacija civilnog društva Prvi mart upućuje građane u dijaspori da se Popis stanovništva 2013. godine održati od 1. do 15. oktobra. Popis će obuhvatati sve državljane Bosne i Hercegovine koji imaju prijavljeno prebivalište i boravište u zemlji, što uključuje i građane u dijaspori sa prijavljenim prebivalištem u BiH.

Svi građani koji su odsutni iz države duže od dvanaest mjeseci, mogu se popisati putem obrasca koji će sa početkom Popisa, biti dostupan na web-siteu Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine. Isti će biti potrebno popuniti i dostaviti poštom na adresu Agencije. Ipak, potrebno je napomenuti da lica koja se budu prijavljivala putem obrasca neće ući u ukupnu statistiku Popisa. Zbog ovoga preporučujemo građanima iz dijaspore da za vrijeme Popisa budu na mjestu prebivališta ili da najmanje jedan član domaćinstva bude prisutan, a u svrhu prijave Popisa stanovništva.

Popis stanovništva je bitan zbog modela vlasti koja je formirana na kvotama i procentima, gdje u institucijama, te na različitim nivoima vlasti postoji primjena odnosa procenata etničkih skupina (konstitutivnih naroda i Ostalih). Zbog toga će Popis stanovništva utjecati na odnos zastupljenosti pojedinih skupina na različitim nivoima vlasti.

Koalicija Prvi mart zahvaljuje koaliciji Jednakost na ustupanju ovih informacija i mišljenja o procedurama vezanim za Popis stanovništva, a vezano za lica koja trenutno privremeno žive u inostranstvu.

JEZIK MOJ BOSANSKI

Od vajkada su narodi Bosne
Govorili svojim jezikom,
Onim jezikom od majke
Koja je na njim pjevala
Baje i uspavanke,
Dočekivala i ispraćala,
Plakala i šutila.
Od vajkada je jezik naroda Bosne
Bio samo njihov
I niko jal nitko im nije
Uzeo tu čarobnu nit postojanja.

A da su pokušavali, jesu,
I to uzduž i poprijeko,
Iznutra i izvana,
Al jezik je uvijek ostao
Onaj od Kulina bana.
To je jezik naroda Bosne
Kojim govore jal šute,
Kojim pjevaju il’ se ljute.

I nije mi svejedno
Što moj jezik
Oni drugi žele uzeti.
I ne mogu ja to podnijeti.
Jer, kako ću bolan
Reći da sam iz Bosne,
A da na njenom jeziku
Zboriti ne umijem?

Moj jezik nije bošnjački,
Nije ni srpski,
A nije ni hrvatski
Već je moj jezik bosanski,
Golemi, zvonki, pitki.

I nije me briga što đahkad
Na sabahu uz bosansku kahvu
Tamo neki na minderlucima zbore
Da sam ja bez jezika.
Nije me briga.
A kako bolan
Pa ja jezikom svojim
Razumijem što oni tamo akšamluče
Polijegani na šilteta.
Oni govore na svojim jezicima,
A ja ih razumijem na bosanskom.
Njima ja poručujem na svome,
A oni me razumiju svojim jezikom.
Pa kako bolan
Jezika bosanskog nema?

Ja na bosanskom
I plačem i drečim,
I rondam i ječim,
I pjevam i dozivam,
I šapćem i vičem.
I mislim na bosanskom.
Mnogi misle da ne misle na njim,
A ja mislim tako glasno na sav avaz.

Ja na bosanskom jeziku
Najljepše šutim.
Pa eto im nek prevode
Kad ja na bosanskom šutim.
Mogu prevest i kad kriknem
I kad vrisnem.
I baš me zanima kako to zvuči
Na drugim jezicima.
Nek prevode.
Samo nek prevode.
Jeka me obuzima od prevođenja
I odzvanja od Drine do Une,
Od mora do Save
I još više i još dalje.

Od bosanskog boljeg jezika nema.
Bosanski je izvor srebra i zlata.
Na bosanskom pjevaju
I Kata
I Zlata
I Fata
Još od vremena Kulina bana.
autor: Admir Muhic

Vama kojima je BiH jedina domovina, Vama antifašistima kojima je referendum iz 1992 godine nastavak svijetlih tradicija ZAVNOBiH-a i Dana Državnosti 25.11. čestitamo Dan nezavisnosti 1.3.2011.

Upravo sam dobio jedno pismo u kojem se ukazuje na sudbinu jedne prognaničke srebreničke familije, čija dva sina ulažu velike napore kako bi postali akademski građani i završetkom studija obezbijedili ljepšu budućnost.

Ako imate ideju ili poznajete nekoga ko bi mogao da stipendira dva studenta iz Tuzle-BiH, molim vas obratite se Arneli Bećirević-Zimić za više informacija na sljedeći e-mail: arnelab@hotmail.com:
Studenti su:
Ismir Husić, rođen 1989. godine u Zvorniku, završava II godinu Elektro-tehničkog fakulteta u Tuzli. Prosjek ocjena preko 8.

Nurija Husić, rođen 1991. godine u Zvorniku, završava I godinu Ekonomskog fakulteta u Tuzli.
Nemaju stipendije. Žive kao podstanari u Tuzli s majkom Halimom.
Otac im je bio profesor u Srednjoškolskom centru u Bratunucu. Ubijen padom Srebrenice 1995. godine. Ismira i Nuriju Husića iz Bratunca su u ranom djetinjstvu doživjeli strahote rata i nenadoknadiv gubitak. Pored brojne rodbine koja je ubijena u opkoljenoj Srebrenici 1995. godine – ubijen je i njihov otac, Islam Husić. Nakon što su iz takozvane zaštićene zone UN Srebrenica protjerani u Tuzlu, tu sa majkom Halimom žive i danas. Tačnije žive u Siminom hanu pored Tuzle.
U Tuzli su odličnim uspjehom završili i osnovnu i srednju školu. A izuzetan uspjeh sada postižu i na Tuzlanskom univerzitetu. Ovu dvojicu mladića pored lijepog odgoja krasi i izuzetan interes za obrazovanjem i naukom, čime ispunjavaju viziju svoga oca, koji je bio profesor u Srednjoškolskom centru u Bratuncu prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ono što se posebno treba izdvojiti je njihov odnos prema majci Halimi, kao i skromnost i predanost svojim studentskim obavezama, uprkos teškoj finansijskoj situaciji, koju stoički podnose.
Žive od skromnih fiansijskih sredstava koje Vlada izdavaja za porodice žrtava genocida, kao i od povremene finansijske potpore nekih dobrih ljudi. U ovako oskudnim izvorima finansiranja pored ostalih nužnih troškova izdavajanje za studij predstavlja nadljudski napor.

Hvala vam puno.

Zejna