Bajramska Äestitka
Svim Äitaocima islamske vjeroispovjesti neka je RAMAZAN Å ERIF MUBAREK OLSUN!
Nekad davno u Banjaluci, u naselju Grab, ispraćaj Bajrama iz pera Mehmeda Selmana je bio ovakav:
Ispraćaj Bajrama, kako ga je narod nazivao okupljao bi se narod na Grabu, veliko i malo. Posjetioci su bili uredno odjeveni, pravo prazniÄki, odrasli bi, pogotovo momci Å¡etali sa svojim djevojkama koje su bile obuÄene u narodnoj noÅ¡nji, većinom su bile obuÄene u dimije, bluze na glavi kerane amenije, prsluci izvezeni srmom, a oko vrata nakit da ti pamet stane, kakvo je nakiće bilo na grudima i oko vrata. Tu su almazli grane, dukati, veći i manji, a pokoja djevojka i fesić na glavi, sav obrubljen dukatima zvanim “mahnudije”, pokoji Å¡orvan.
U te dane izlazili bi i Arnauti sa svojim “soframa”, punih kolaÄa, halvica, Å¡ekerića, te drugih slatkiÅ¡a. Bilo je i nekoliko improvizovanih kahvenica koje su kuhale-pekle kahvu, prodavali sokove zvano “Å¡abesa”, “kraher” ili ÄaÅ¡a sode. Na obližnjim Å¡umarcima gorjela je vatra, a uz vatru, sjedili su ljudi, žene i djeca, pekli jagnje i Äastili se u toku dana.
Tu bi izaÅ¡li i sviraÄi iz Male ÄarÅ¡ije s Mejdana a koju je predvodio Salih NimÄić, obućar, sa svojom družinom Hasom, bubnjarom, Ramom frulaÅ¡em, te jedan do dva pjevaÄa narodnih pjesama-sevdalinki. Povazdan se Äula svirka i Hasin bubanj, a cijeli Grab je odzvanjao pjesmom i svirkom, prosto se nadmetali tko će ljepÅ¡u i bolju “kajdu” izmisliti u taj dan, ispraćaja bajrarna.
PredveÄe bi se zaÄula pjesma mjeÅ¡tanki-djevojaka, negdje u prikrajku, pred avlijom, koje su jako lijepo pjevale, pogotovo pjesme zvane “haÅ¡lamark”, sa mnogo glasovnih prelaza kod pjevanja takve pjesme. U toku dana mogla se Äuti uzvikivanja: “Ode Bajram u Jajce!”, valjda zbog toga Å¡to je u naselje Graba vodio stari put za Jajce i dalje prema moru. Kako je dan odmicao i narod se smirivao, jedni dolazili, drugi odlazili, a domaći pred svoje avlije ili u baÅ¡Äedžike ispraćajući slavljenike svojim kućama, s pozivom, “doÄ‘ite opet na Grab!”.
SpuÅ¡tanjem mraka-noći, ostali su sami Grabljani da se sjećaju i prepriÄavaju kako je Bajram, bio on ramazanski ili hadžiski, ispraćen, tj. da se ponovo vrati u Banjaluku. Tako je narod razmiÅ¡ljao o bajramu i bajramskim praznicima.
