BosnaFolk

Ramazan Šerif Mubarek Olsun

Poslušaj Nek mirišu

Dok se u zadnje vrijeme vojni angažman Danske u Afganistanu, Iraku, i ovaj najnoviji u Libiji, opravdava potrebom borbe protiv diktature, širenjem ljudskih prava i demokratije svjedoci smo značajnog kršenja ljudskih prava i diskriminacije u Danskoj.
Zalažući se za širenje demokratskih načela u inostranstvu Danska istovremeno na unutrašnjem planu postaje sve više nacionalistička zatvorena ekonomska zajednica.
Primjera diskriminacije nedananaca je mnogo. Zato je možda više nego ikad potrebno da svako od tih nedanaca dobro razmisli i ispita mogućnosti za povratak u domovinu. U svakom slučaju svi oni nastanjeni u Danskoj a koji dolaze iz Bosne i Hercegovine trebali bi planirati kako će i gdje živjeti za 10,15 ili 20 godina.

Osnovna linija razdvajanja u sadašnjem danskom zakonodavstvu ide linijom diskriminacije na zemlje Evropske Unije i one koje su izvan te Unije. Ako slučajno dolaziš iz neke od zemalja EU a može biti iz USA, Kanade ili Australije šanse da budeš diskriminiran su daleko manje nego ako dolaziš naprimjer iz Bosne i Hercegovine.
Sve do decembra 2010 su izbjeglice sa dozvolom boravka, pa tako i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine bile tretirane različito u odnosu na doseljenike i pravo na ostvarenje narodne penzije. Po novom zakonu je pravo na ostvarenje pune narodne penzije uslovljeno godinama boravka u Danskoj, što je do tada samo bilo primjenjeno na doseljenike.
Pravo na narodnu penziju su do tada imali državljani Danske koji su od svoje 15 godine pa do penzionisanja boravili 40 godina u zemlji. Izuzetak su bile izbjeglice koje su dobile dozvolu boravka på članovima §7 i 8 u zakonu o Strancima. Novom praksom nije ni potrebno upotrebljavati pojmove izbjeglica i doseljenik: obe grupacije su stranci.
U decembru 2010 je to promijenjeno zahvaljući desnom bloku, koji je još uvijek na vlasti. Sve se opravdava finansijskom krizom, a u pripremi su još veća ograničenja i suženje gradjanskih sloboda i demokratskih prava.
Na onu decembarsku izmjenu zakona je samo reagovao danski Institut za ljudska prava.
U pripremi su nova ograničenja, upravo se priprema novi zakon po kojem će pravo na penziju biti uslovljeno 45 godina boravka u zemlji. U godine boravka nije ubrojene vrijeme čekanja na dozvolu boravka ( azil).
Na polju obrazovanja je predloženo da stranci prvo trebaju da ispune neke dodatne uslove, pa da njihova djeca imaju besplatno gimnazijsko obrazovanje. Ovako se želi stranačkoj djeci dodijeliti manje plaćene, teže poslove jer statistika govori da su stranačka djeca u odnosu na svoje danske vršnjake procentualno više zastupljena u srednjim školama i univerzitetima.
Pravo da djeca i omladina uče svoj maternji jezik je odavno izbrisano za strance koji dolaze iz zemalja izvan EU.
Nemojte misliti da su samo djeca i odrasli nedanci meta ograničenja. Fokus je usmjeren i na na starije osobe. Ako imaju porijeklo u nekoj od zemalja izvan EU onda im je sloboda kretanje ograničena. Najnovija ograničenja im omogućavaju samo 2 mjeseca boravka izvan Danske. Većina tih starijih osoba su izolovana, usamljena, upućena na tumače u kontaktu sa komunom ili zdravstvenim sistemom. I ovdje je došlo ograničenja korišćenje pomoći tumača ili uvodjenja nove prakse da starija lica sama plaćaju tumača.
Primjera kršenja demokratije i socijalnih prava i diskriminacije ima još u Danskoj. Primjeri dokazuju da se demokratija ne čuva i ne obnavlja automatski.
Nažalost sve se odvija pred našim očima, pojedinci su bespomoćni i nezaštićeni, a nijedna institucija ne zastupa njihove kolektivne interese.

Vama kojima je BiH jedina domovina, Vama antifašistima kojima je referendum iz 1992 godine nastavak svijetlih tradicija ZAVNOBiH-a i Dana Državnosti 25.11. čestitamo Dan nezavisnosti 1.3.2011.