PokliÄi za istinom
ÄŒak i za vrijeme ljetnih odmora, velike žege moramo, htjeli ili ne, priznati da je gosp. Dodik i njegova vlada bila veoma aktivna u isticanju humanistiÄkih tekovina republike srpske i njene antifaÅ¡istiÄke tradicije.
Dodik i ÄŒavić nisu niÅ¡ta manje bili aktivni u prijetnjama referendumom o samoopredjeljenju, ocjenama o krivnji generala armije Republike BiH u stradanju Srba, Äija istina eto nakon viÅ¡e od deset godina polako poÄinje da izlazi na vidjelo dana.
Zaista je teÅ¡ko shvatiti povezivanje viÅ¡e tema u jednu, zamjena teza koje majstor Dodik Äak izlaže i u sarajevskom OsloboÄ‘enju. LiÄno mislim da se većina ovih izjava mora i treba shvatiti kao mentalni Å¡um, kao rijeÄi koje su kao i one predratne 1991 trebalo da komprimiraju patriotizam srpskog korpusa i pojaÄaju antagonizam prema nesrbima.
Podsjeća to neodoljivo na predratne slike iskopavanja kostiju ubijenih srba, žrtava ustaÅ¡kog i njemaÄkog terora po Hrvatskoj i Hercegovini. Kada je rat u poÄeo u Hrvatskoj onda su i ta iskopavanja prestala. A u Srbiji takva iskopavanja nikad nisu obavljena, iako mnogi znaju da takvih jama ima.
A taj pokliÄ za istinom dolazi iz entiteta koji se boji, ne želi prikazati jedan film. Mislim ovdje na film Grbavicu koji joÅ¡ nije prikazan u republici srpskoj jer pobogu samo ono Å¡to politiÄka vrhuÅ¡ka i crkveni vrh ovjeri, može proći, biti objavljeno, prihvaćeno i istinito.
Sva ova unutraÅ¡nja politiÄka previranja, korišćenje sredstava masovnog informisanja u svrhu daljeg manipulisanja, mitomanije, skretanja teme sa gorućih životnih problema na politiÄki laicizam je veoma teÅ¡ko shvatiti.
Neki odgovori se mogu naći u srpskoj satiri, npr. na web stranici ETNA, koja o satiri piše:
Satira je bila možda najprimerenije i ujedno najubitaÄnije oružje u borbi protiv ondaÅ¡njeg dominantnog suludog militantnog diskursa, protiv kiÄerskog, tobož uzviÅ¡enog patriotsko-ratniÄkog folklorizma prisutnog u najmasovnijim i najuticajnijim medijima, a pre svega na moćnoj Državnoj televiziji Srbije.
Nekoliko satiriÄnih aforizama vjerno ilustriraju neposrednu proÅ¡lost:
Mi Srbi imamo, ako bog da, nameru da ginemo još godinama. Samo da nas zdravlje posluži! (Rade Jovanović)
Poslali smo decu u smrt. Da nauÄe Å¡ta je život. (Ninus Nestorović)
Da nije bilo ratnih profitera, ispalo bi da smo džabe ratovali. (Ninus Nestorović)
Genocid se ne može predvideti. To je stvar nadahnuća. (Tomislav Marković)
Nije bilo ratnih zarobljenika. Ustvari, bilo ih je, pa ih nije bilo. (Ninus Nestorović)
Sve smo ih streljali. To će im biti velika škola za ubuduće. (Aleksandar Čotrić)
Osim genocida, na našim prostorima nije bilo većih incidenata. (Aleksandar Baljak)
Ako su naÅ¡i heroji poÄinili i neke zloÄine, uÄinili su to u žaru borbe. (Iva Mažuranić)
Toliko sam veliki patriota da me je sramota što sam živ. (Milivoje Radovanović)
Poginuo je za otadžbinu nekoliko puta. Od toga danas živi. (Rade Dangubić)
Kakav si mi ti patriota kad te nema na listi ratnih zloÄinaca?! (Aleksandar Baljak)
Objavljeno u
u
Monday, 14 August, 2006 u
6:58 pm u kategoriji
Iz BiH .
Možeš pratiti bilo koji odgovor-komentar na ovu temu sa ovim linkom
RSS 2.0 feed.
Komentari su trenutno zatvoreni.
Komentari su zatvoreni.
