BosnaFolk

Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, sveobuhvatnog uništenja materijalnih dobara, hiljade ubijenih i protjeranih, ostao je i veliki broj udovica. Te žene ne samo da su izgubile svog bračnog druga, nego često i veliki broj muških članova familije. Socijalna politika zaštite te grupacije je često nedovoljna, neprofesionalna i površna. I kao i obično kada zakaže sistem, tj. društvena zajednica, obični ljudi pokušavaju da uskoče na pozornicu ne bi li ispravili ove probleme. Jedan od načina pomoći ovoj populaciji je i mnogoženstvo- pojava za koju se smatralo da je izumrla na našim prostorima.
U zadnje vrijeme smo svjedoci polemike oko mnogoženstva- poligamije, koja se sudeći po sredstvima javnog informisanja ponovo pojavila u BiH. Po zvaničnom zakonodavstvu je mnogoženstvo nezakonito i smatra se krivičnim djelom. U ovoj polemici gdje se neki pozitivno izjašnjavaju o poligamiji, pozivajući se pritom na vjeru, ima ih i dosta koji su protiv mnogoženstva.
Milena Preindlsberger-Mrazović, austrijska književnica srpskog porijekla je prije više od sto godina pisala o ovoj pojavi.

Najsjeverniji dio Krajine, šiljak bosanskog krajiškog klina, leži kao skriven iza visoravni koja čini razvode. Grbava zemljica, posebna jedinica sveukupne slike Krajine. Miljama se često ništa drugo ne vidi od metličastog cvata kukuruza koji se njiše na vjetru, a brazde idu preko dolina i brezuljaka. I još čudnijim čini se prizor muslimanskih žena na poljima, neskrivenih lica, odjevenih u platno bez nakita. Kraj je prenaseljen, zemljište nije darežljivo, te i žene moraju na polje.

I kako je teÅ¡ko naći radnu snagu, siromaÅ¡ni muslimanski seljak u Krajini rado se služi izuzećem u Kur’anu te uzima po nekoliko žena. Najradije udovicu sa sedmoro djece, ali takve na žalost nije uvijek lako naći. Vrlo rijetko se naÄ‘e mnogoženstvo u imućnijim familijama, a rijetki iznimci uvijek čine komplikacije, podijeljena domaćinstva i ponekad i porodične drame.

U kolibi siromaÅ¡nog KrajiÅ¡nika ipak često imaju po četiri zakonite supruge, jer jeftinije doÄ‘u od plaćene služinčadi. Ali jao mužu! Bez obzira da li se žene meÄ‘usobno trpe ili ne, uvijek je na njegov račun. On mora na pijacu, cijepati drva, ići po vodu, nositi djecu, a ako su druge žene u posjeti, ne smije ni u sopstvenu kuću ući, ako nije dovoljno imućan da ima svoje odjeljenje. Ako je razljutio žene, četiri su osobe ipak jače od jednoga. Tako da je muslimanski muž ponekad zaista podjarmljeno stvorenje! Javno ne da naravno da se iÅ¡ta osjeti, – čak naprotiv! – i ako ovdaÅ¡nji seljak uopće spominje svoju suprugu, nikad ne propusti učtivu frazu: “Da ‘prostiÅ¡ – moja žena . . .”

Milena Preindlsberger-Mrazović, 1900.

Objavljeno u u Sunday, 6 November, 2005 u 4:01 am u kategoriji Iz BiH .
Možeš pratiti bilo koji odgovor-komentar na ovu temu sa ovim linkom RSS 2.0 feed. Komentari su trenutno zatvoreni.