BosnaFolk

Dok se u zadnje vrijeme vojni angažman Danske u Afganistanu, Iraku, i ovaj najnoviji u Libiji, opravdava potrebom borbe protiv diktature, širenjem ljudskih prava i demokratije svjedoci smo značajnog kršenja ljudskih prava i diskriminacije u Danskoj.
Zalažući se za širenje demokratskih načela u inostranstvu Danska istovremeno na unutrašnjem planu postaje sve više nacionalistička zatvorena ekonomska zajednica.
Primjera diskriminacije nedananaca je mnogo. Zato je možda više nego ikad potrebno da svako od tih nedanaca dobro razmisli i ispita mogućnosti za povratak u domovinu. U svakom slučaju svi oni nastanjeni u Danskoj a koji dolaze iz Bosne i Hercegovine trebali bi planirati kako će i gdje živjeti za 10,15 ili 20 godina.
Osnovna linija razdvajanja u sadašnjem danskom zakonodavstvu ide linijom diskriminacije na zemlje Evropske Unije i one koje su izvan te Unije. Ako slučajno dolaziš iz neke od zemalja EU a može biti iz USA, Kanade ili Australije šanse da budeš diskriminiran su daleko manje nego ako dolaziš naprimjer iz Bosne i Hercegovine.
Sve do decembra 2010 su izbjeglice sa dozvolom boravka, pa tako i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine bile tretirane različito u odnosu na doseljenike i pravo na ostvarenje narodne penzije. Po novom zakonu je pravo na ostvarenje pune narodne penzije uslovljeno godinama boravka u Danskoj, što je do tada samo bilo primjenjeno na doseljenike.
Pravo na narodnu penziju su do tada imali državljani Danske koji su od svoje 15 godine pa do penzionisanja boravili 40 godina u zemlji. Izuzetak su bile izbjeglice koje su dobile dozvolu boravka po članovima §7 i 8 u zakonu o Strancima. Novom praksom nije ni potrebno upotrebljavati pojmove izbjeglica i doseljenik: obe grupacije su stranci.
U decembru 2010 je to promijenjeno zahvaljući desnom bloku, koji je još uvijek na vlasti. Sve se opravdava finansijskom krizom, a u pripremi su još veća ograničenja i suženje gradjanskih sloboda i demokratskih prava.
Na onu decembarsku izmjenu zakona je samo reagovao danski Institut za ljudska prava.
U pripremi su nova ograničenja, upravo se priprema novi zakon po kojem će pravo na penziju biti uslovljeno 45 godina boravka u zemlji. U godine boravka nije ubrojene vrijeme čekanja na dozvolu boravka ( azil).
Na polju obrazovanja je predloženo da stranci prvo trebaju da ispune neke dodatne uslove, pa da njihova djeca imaju besplatno gimnazijsko obrazovanje. Ovako se želi stranačkoj djeci dodijeliti manje plaćene, teže poslove jer statistika govori da su stranačka djeca u odnosu na svoje danske vršnjake procentualno više zastupljena u srednjim školama i univerzitetima.
Pravo da djeca i omladina uče svoj maternji jezik je odavno izbrisano za strance koji dolaze iz zemalja izvan EU.
Nemojte misliti da su samo djeca i odrasli nedanci meta ograničenja. Fokus je usmjeren i na na starije osobe. Ako imaju porijeklo u nekoj od zemalja izvan EU onda im je sloboda kretanje ograničena. Najnovija ograničenja im omogućavaju samo 2 mjeseca boravka izvan Danske. Većina tih starijih osoba su izolovana, usamljena, upućena na tumače u kontaktu sa komunom ili zdravstvenim sistemom. I ovdje je došlo ograničenja korišćenje pomoći tumača ili uvodjenja nove prakse da starija lica sama plaćaju tumača.
Primjera kršenja demokratije i socijalnih prava i diskriminacije ima još u Danskoj. Primjeri dokazuju da se demokratija ne čuva i ne obnavlja automatski.
Nažalost sve se odvija pred našim očima, pojedinci su bespomoćni i nezaštićeni, a nijedna institucija ne zastupa njihove kolektivne interese.

Vama kojima je BiH jedina domovina, Vama antifašistima kojima je referendum iz 1992 godine nastavak svijetlih tradicija ZAVNOBiH-a i Dana Državnosti 25.11. čestitamo Dan nezavisnosti 1.3.2011.

Upravo sam dobio jedno pismo u kojem se ukazuje na sudbinu jedne prognaničke srebreničke familije, čija dva sina ulažu velike napore kako bi postali akademski građani i završetkom studija obezbijedili ljepšu budućnost.

Ako imate ideju ili poznajete nekoga ko bi mogao da stipendira dva studenta iz Tuzle-BiH, molim vas obratite se Arneli Bećirević-Zimić za više informacija na sljedeći e-mail: arnelab@hotmail.com:
Studenti su:
Ismir Husić, rođen 1989. godine u Zvorniku, završava II godinu Elektro-tehničkog fakulteta u Tuzli. Prosjek ocjena preko 8.

Nurija Husić, rođen 1991. godine u Zvorniku, završava I godinu Ekonomskog fakulteta u Tuzli.
Nemaju stipendije. Žive kao podstanari u Tuzli s majkom Halimom.
Otac im je bio profesor u Srednjoškolskom centru u Bratunucu. Ubijen padom Srebrenice 1995. godine. Ismira i Nuriju Husića iz Bratunca su u ranom djetinjstvu doživjeli strahote rata i nenadoknadiv gubitak. Pored brojne rodbine koja je ubijena u opkoljenoj Srebrenici 1995. godine – ubijen je i njihov otac, Islam Husić. Nakon što su iz takozvane zaštićene zone UN Srebrenica protjerani u Tuzlu, tu sa majkom Halimom žive i danas. Tačnije žive u Siminom hanu pored Tuzle.
U Tuzli su odličnim uspjehom završili i osnovnu i srednju školu. A izuzetan uspjeh sada postižu i na Tuzlanskom univerzitetu. Ovu dvojicu mladića pored lijepog odgoja krasi i izuzetan interes za obrazovanjem i naukom, čime ispunjavaju viziju svoga oca, koji je bio profesor u Srednjoškolskom centru u Bratuncu prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ono što se posebno treba izdvojiti je njihov odnos prema majci Halimi, kao i skromnost i predanost svojim studentskim obavezama, uprkos teškoj finansijskoj situaciji, koju stoički podnose.
Žive od skromnih fiansijskih sredstava koje Vlada izdavaja za porodice žrtava genocida, kao i od povremene finansijske potpore nekih dobrih ljudi. U ovako oskudnim izvorima finansiranja pored ostalih nužnih troškova izdavajanje za studij predstavlja nadljudski napor.

Hvala vam puno.

Zejna

Galerija Slikoljublja je bogatija za četrdesetak prelijepih grafika, crteža, begova, begovica, oficira, obične raje, gradova, utvrda pa čak i jedna fotografija Neumske Luke. Obavezno pogledajte.