BosnaFolk

Još jedno pismo je stiglo u poštansko sanduče. Ovaj put povod nije kultura, već dva dobro poznata pojma: zločin i kazna. Oni su od početka rata u Bosni i Hercegovini urezani u sudbine mnogih običnih ljudi, a još dugo će biti glavna tema kako međunarodnog tako i domaćeg sudskog sistema.
Od 2002 godine u Danskoj postoji Državna Advokatura za posebna međunarodna krivično kaznena djela koja vrši istragu o genocidu, ratnom zločinu, zločinu protiv čovječnosti i drugim teškim zločinima, kao što su naprimjer ubistva, tortura, teror počinjen u inostranstvu od strane osoba koje su nastanjene u Danskoj. Znači radi se o jednoj nacionalnoj, danskoj advokaturi koja istražuje zločine počinjene u inostranstvu, a koje su počinile osobe nastanjene u Danskoj.

Ukoliko znaš nešto o ovakvim teškim zločinima, bez razlike da li si bio žrtva ili svjedok, ili na neki drugi način imaš znanje i informacije o počiniocima takvih zločina koji se nalaze u Danskoj možeš se obratiti Državnoj Advokaturi. Pored toga možeš postaviti pitanja i na ovoj stranici ili eventualno napisati komentar.
Na njihovoj stranici koja je na danskom i engleskom moguće je pročitati detaljnije o dosadašnjim rezultatima, ciljevima i slično. Web stranica Državne advokature je www.sico.ankl.dk , telefon 33 30 72 50, fax: 33 30 72 70, e-mail sico@ankl.dk.
Sve do 1. juna 2002 nije bilo moguće istraživati ratne zločine počinjene u inostranstvu od osoba stalno nastanjenih u Danskoj. Tada je osnovana Državna advokatura za međunarodne zločine s ciljem da Danska više ne pruža utočište za osobe za koje postoji osnovana sumnja da su počinile gore navedene zločine u inostranstvu.

U mapi Sehara je novost stranica o Kulturno – umjetničkim društvima. Stranica koja će nadam se otkriti mnoga KUD-a predstavlja dva KUD-a iz Seattle WA- USA, a ispred BiH sam odabrao Savez KUD-a kantona Sarajevo, koji prezentuje desetak sarajevskih KUD-a. Stranicu sam i ukrasio sa jednim bračnim parom, motivom sa stećka, izvor Bogomil sculpture, str. 26, autori Alojz Benac i Oto Bihalji – Merin.

Sevdalinke su mi ponovo ukrale nedeljno poslijepodne koje sam iskoristio da obradim neke stare zaboravljene pjesme koje sam prije 5-6 godina snimio na kasete sa starih ploča, posuđenih u biblioteci. Kako se radi o starim pločama nisam mogao da na nekim mjestima izbjegnem šum. To se može i osjetiti ali ja lično volim malo šuma, nekako izgleda prirodnije kada se čuje taj šum koji može podsjetiti na prvi gramofon sedamdesetih- ako se ne varam marke su bile Tosca, Trubadur. Koristio sam različite tehnike, program Cool Edit, zatim sam u njemu prvo uklonio šumove sa efektom click-pop eliminator, poslije toga je malo pomogao efekat hard limiting, i na kraju su sve pjesme normalizirane do 0db. Početni signal sa izvora je bio veoma slab ali na kraju sam bio zadovoljan sa rezultatom. Ako bih trebao odabrati favorite svakako bih izabrao one pjesme koje se prate sa tamburom- obratite pažnju na pjesme Mujo kuje i Moj dilbere u izvedbi Nade Mamule.
Ugodno slušanje.

U poštansko sanduče nam je stigla i jedna molba. Naime radi se o jednoj staroj nošnji za koju vlasnik ne zna mnogo detalja, pa bi mu bilo neobično drago da sazna nešto više o toj nošnji. Nošnju je naslijedio od svoje majke, ali nažalost o nošnji nikad nije razgovarao.

Vlasnik se obratio i Etnološkom muzeju i tamo su mu rekli da se radi o nošnji s Balkana, staroj 200-300 godina. Ukoliko znate nešto više o ovoj nošnji radi molio bih da se javite i napišite komentar.

Čamac i mač je naslov knjige, prvog dijela historijskog romana koji je napisao Preben Morkbak. Knjiga sadrži oko 400 strana, a štampana je ove godine. Sam pisac napominje da je u toj knjizi podjednako zastupljena fantazija kao i historijske činjenice. Knjigu je pisao dugo koristeći razne izvore; postojeće romane o vikinzima, historijska fakta, arapske putopise, stare kronike, pisane tragove koje su ostavili monasi i svećenici, arheologiju, etnologiju, islandske sage i istraživače mitologije i religije. Likovi koji su nanovo zaživjeli u tom izvrsnom romanu su stvarni, knjiga sadrži sve poznate činjenice o glavnom junaku Eriku Crvenom, dok je fantazijom pisac u prvom redu pokušao predstaviti način života vikinga, njihove misli, porive i ciljeve.

Jedan od najpoznatijih vikinga Erik Crveni, osnivač vikinške zajednice na Grenlandu koja je postajala od 900 do 1400 godine je glavni lik ovog romana. Njegovom sinu Leifu Eriksonu mnogi historičari pridaju zaslugu prvog otkrića Sjeverne Amerike koja je kao što većina pogrešno misli otkrivena kasnije od strane Kolomba.

Najbolji prijatelj Erika Crvenog, ili kao se u romanu navodi brat po krvi, zvao se Torhal, bili su istih godina i zajedno su odrasli. Torhal se opisuje kao izuzetno snažan ratnik, smeÄ‘e kože, crnih obrva, širokih ramena, dobar na maču i lojalan Eriku. Erik Crveni je roÄ‘en 952 godine i tako možemo precizirati i vrijeme roÄ‘enja Torhala. Torhal je bio izuzetno poštovan, Erik čak nije dopuštao kraljevima i gospodarima sjevernih prostora s kojima je pregovarao da ti pregovori ne prođu bez prisustva Torhala.
Ali zašto je to važno? Zašto priča o vikinzima na stranicama BosnaFolk-a?
Jednostavno zato što ova priča potvrđuje da su ljudi prije 1000 godina bili više povezani nego što mi iz današnje perspektive možemo i pretpostaviti. Naime Torhal je bio bosanac- bošnjak i rob Erika Crvenog. Otac Erikov je ispričao da ga je našao kao četvorogodišnjaka, za vrijeme jedne pljačke, skrivenog između svinja, nakon što mu je selo opljačkano i zapaljeno. Po tadašnjim pravilima ratovanja vikinzi su nakon što su porazili protivnika, uzimali sve zlato, a žene i djecu otimali i često prodavali na pijaci. Dvije najveće vrijednosti koje su poštivali bile su PLEME i ČAST.
Mali dječak je ipak ostao u Erikovoj familiji, koji time kao jedinac dobi doživotnog druga. Dječaka prozvaše Torhal, rob Erika Crvenog, koji mu kasnije dade slobodu, ali Torhal ipak izabra da i dalje služi kod Erika.
Kako ovaj roman nije naučni rad pisac je odabrao da ne navede tačne nazive korištenih izvora. Zbog toga mi nažalost nije bilo moguće saznati nešto više o tom, po mom mišljenju prvom Bošnjaku koji se pominje u historijskim dokumentima.
Ipak čini mi se da se više informacija o tom Bosancu koji prije 1000 godina proživi svoj ratnički život u prostorima koje danas zovemo Norveška, Danska, Švedska, Island, Grenland, Britanija, nije nemoguće naći.
U romanu se nalaze i neki citati arapskih putopisaca Ahmad ibn Rustah koji isto kao i Ibn Fadlan napisa mnogo kronika i knjiga o Slavenima, arapskom svijetu, Bizantiji, vezama između vikinga i rusa, zatim citati saga, starih nordijskih pjesama. Sve su to su tragovi koji mogu baciti više svjetla na ličnost ovog Bošnjaka Torhala.