JEZIK MOJ BOSANSKI
Od vajkada su narodi Bosne
Govorili svojim jezikom,
Onim jezikom od majke
Koja je na njim pjevala
Baje i uspavanke,
Dočekivala i ispraćala,
Plakala i šutila.
Od vajkada je jezik naroda Bosne
Bio samo njihov
I niko jal nitko im nije
Uzeo tu čarobnu nit postojanja.
A da su pokušavali, jesu,
I to uzduž i poprijeko,
Iznutra i izvana,
Al jezik je uvijek ostao
Onaj od Kulina bana.
To je jezik naroda Bosne
Kojim govore jal šute,
Kojim pjevaju il’ se ljute.
I nije mi svejedno
Što moj jezik
Oni drugi žele uzeti.
I ne mogu ja to podnijeti.
Jer, kako ću bolan
Reći da sam iz Bosne,
A da na njenom jeziku
Zboriti ne umijem?
Moj jezik nije bošnjački,
Nije ni srpski,
A nije ni hrvatski
Već je moj jezik bosanski,
Golemi, zvonki, pitki.
I nije me briga što đahkad
Na sabahu uz bosansku kahvu
Tamo neki na minderlucima zbore
Da sam ja bez jezika.
Nije me briga.
A kako bolan
Pa ja jezikom svojim
Razumijem što oni tamo akšamluče
Polijegani na šilteta.
Oni govore na svojim jezicima,
A ja ih razumijem na bosanskom.
Njima ja poručujem na svome,
A oni me razumiju svojim jezikom.
Pa kako bolan
Jezika bosanskog nema?
Ja na bosanskom
I plačem i drečim,
I rondam i ječim,
I pjevam i dozivam,
I šapćem i vičem.
I mislim na bosanskom.
Mnogi misle da ne misle na njim,
A ja mislim tako glasno na sav avaz.
Ja na bosanskom jeziku
Najljepše šutim.
Pa eto im nek prevode
Kad ja na bosanskom šutim.
Mogu prevest i kad kriknem
I kad vrisnem.
I baš me zanima kako to zvuči
Na drugim jezicima.
Nek prevode.
Samo nek prevode.
Jeka me obuzima od prevođenja
I odzvanja od Drine do Une,
Od mora do Save
I još više i još dalje.
Od bosanskog boljeg jezika nema.
Bosanski je izvor srebra i zlata.
Na bosanskom pjevaju
I Kata
I Zlata
I Fata
Još od vremena Kulina bana.
autor: Admir Muhic
