Ezan sa Aladže
Pamtim modrinu obiju rijeka,
obale, Ušće sa srebrnim pijeskom,
miris somuna i jomužnog mlijeka,
kamenu sahat-kulu, kafanu sa freskom.
Deset sam godina, po jednom u ljeto,
djeÄijim korakom ili kljusetom,
stizao s Mrganja pred foÄansko zdanje sveto:
sedreni hram pod zelenim kubetom.
Jednom sam sa ocem, bilo mi sedam,
prag joj prešao, džumu klanjao,
i dugo vremena, evo, posvjedoÄiti ne znam,
da li zbilja bijaše ili sam sanjao.
Godinama poslije, svoju sam djecu dovodio,
sjedili bismo u parku, pili vodu sa Äesme,
tu bih i ja, disident vjerski, ipak molio,
Äekajući istinu u meni da bljesne.
Podrinje rodno sad ranjeno cvili,
kao i svu Bosnu težak ga usud snađe.
Sve su nam spalili, srušili, ukrali,
ali ne mogu ezan sa Aladže.
Poslao Mrganjac @ 30-12-2006 kao komentar u mapi Slikoljublja.
3 January, 2007 at 1:42 pm
Ezan sa Aladže
Pamtim modrinu obiju rijeka,
obale, Ušće sa srebrnim pijeskom,
miris somuna i jomužnog mlijeka,
kamenu sahat-kulu, kafanu sa freskom.
Deset sam godina, po jednom u ljeto,
djeÄijim korakom ili kljusetom,
stizao s Mrganja pred foÄansko zdanje sveto:
sedreni hram pod zelenim kubetom.
Jednom sam sa ocem, bilo mi sedam,
prag joj prešao, džumu klanjao,
i dugo vremena, evo, posvjedoÄiti ne znam,
da li zbilja bijaše ili sam sanjao.
Godinama poslije, svoju sam djecu dovodio,
sjedili bismo u parku, pili vodu sa Äesme,
tu bih i ja, disident vjerski, ipak molio,
Äekajući istinu u meni da bljesne.
Podrinje rodno sad ranjeno cvili,
kao i svu Bosnu težak ga usud snađe.
Sve su nam spalili, srušili, ukrali,
ali ne mogu ezan sa Aladže.
Poslao Mrganjac @ 30-12-2006 kao komentar u mapi Slikoljublja.