BosnaFolk - B L O G

Kulturne tekovine Bosne i Hercegovine

Skip navigation.

BosnaFolk

« Arhiva – 2009

Bajramska čestitka

Srijeda, 25 November, 2009

Bajram


FacebookTwitterGoogle+Share
Objavljeno u Generalno, Iz BiH | Bez komentara »

Dan Republike Bosne i Hercegovine

Utorak, 24 November, 2009

Dan Republike Bosne i Hercegovine


Objavljeno u Generalno | Bez komentara »

O zemljotresu 1969

Ponedjeljak, 26 October, 2009


Prije 40 godina Banjaluku su 26. i 27. oktobra pogodili razorni zemljotresi. Materijalna šteta je bila velika. Jedan od vrijednijih objekata tadašnje stare bosanske banjalučke arhitekture, Gušića i Mujezinovića kuća, poznatija kao Hastahana, teško oštećena u tom zemljotresu je nekoliko godina kasnije srušena.
U toj kući sam proveo prve godine svog života, kod rahmetli dide Ibrahima Pašalića, a kasnije kad sam malo odrastao dolazio zajedno sa roditeljima i starijim bratom. Nakon zemljotresa smo se te nedelje uz vatru okupili oko jednog šatora, koji je bio postavljen u bašči koja se graničila sa tada uništenom Medicinskom školom.
Nekoliko godina kasnije Hastahane nije više bilo. Uništena je zahvaljući nebrizi opštinskih vlasti. O njenom postojanju u novom dvorištu banjalučke gimnazije je svjedočila jedna oveća gomila građevinskog materijala, zarasla zelenom travom. Kao učenik te nove banjalučke gimnazije mi je pogled u trenutcima velikog odmora često odlutao preko tog brdašceta, tražeći obrise te kuće i likove najmilijih, dide i nene koji te 1974 nisu više bili živi.
Za zemljotres u Banjaluci se 1969 godine čulo kako u Jugoslaviji tako i širom svijeta. Zahvaljujući solidarnosti Banjaluka je vrlo brzo došla sebi.
Izgrađena je nova Gimnazije, lijepa i moderna obrazovna institucija koju su građani Sarajeva poklonili gradu Banjaluci. O današnjem odnosu ta dva grada nije ni potrebno govoriti, ali potvrdu činjenici da Sarajevo pokloni gimnaziju gradu Banjaluci nećete naći na bilo kojoj oficijelnoj stranici entiteta RS.

Objavljeno u Iz BiH | Bez komentara »

Bajramska čestitka

Subota, 19 September, 2009

Bajram

Bajram Šerif Mubarek Olsun

Poslušaj Nek mirišu avlije.

Objavljeno u Generalno, Iz BiH | Bez komentara »

O Antologiji bosanskog sevdaha

Srijeda, 3 June, 2009

Bez obzira što je uvijek teško pokušati odgovoriti na provokaciju pokušaću u ovom tekstu dati recenziju projekta Antologija bosanskog sevdaha.
Ali bez obzira na taj rizik, jer nažalost tako sam shvatio mejl koji mi je poslao urednik Antologije bosanskog sevdaha Amir Bahtijarević, pokušaću da dam svoje viđenje ove antologije. Povod javljanja AB su dva CD-a u izdanju Croatia Records, bivšeg Jugotona, sa nazivom Antologija Bosanskog sevdaha koji se mogu poslušati na adresi http://www.sevdalinke.info.
AB me je zamolio da napišem recenziju o antologiji koja će ukoliko se ova dva CD-a dobro prodaju za otprilike dvije godine dobiti još 6 cd-a.
Tekstualni prilog pun proizvoljnih, diletantskih tvrdnji potpisuje Miljenko Jergović i ta njegova introdukcija mi je ustvari toliko i zasmetala da ću skoro samo o njoj i pisati a potpuno zanemariti samu muziku.
U tom prilogu se ističe slijedeća tvrdnja:

Načelno govoreći, sevdalinka je bosanska pjesma, ali ta se činjenica ne može striktno primjenjivati. Moglo bi se reći i da je pjesma Bošnjaka muslimana, ali ni povijesno, a pogotovu ne u moderna doba, time nije isključena njezina pripadnost folkloru i kulturnom identitetu bosanskih Hrvata i Srba….

— Miljenko Jergović

Kao izvođači ukupno 36 pjesama imamo zadovoljstvo poslušati velikane bosanske sevdalinke dok izuzetan grafički dizajn potpisuje Oskar Pigac.

Gornjim citatom se tvrdi da je sevdalinka povijesno u istom obimu produkt, vlasništvo, tradicija kako Bošnjaka muslimana tako i bosanskih Hrvata i Srba. Time se tvrdi da su bosanski Hrvati i Srbi u povijesti Bosne i Hercegovine postojali kao samostalna cjelina, narod čiji dio kulturnog identiteta nalazimo i u sevdalinci.
Po mom mišljenju je ova tvrdnja netačna iz više razloga. Konstatacija je puna proturječnosti i pojmova koji se međusobno isključuju.
S povijesne tačke gledišta postojanje bosanskih Hrvata i Srba nikada nije bilo dokazano u smislu da su je postojala takva teritorijalna organizacija BiH u kojoj su dijelovi ili pak cijela Bih bila pod vlašću Hrvatske ili Srbije. Univerzalna istina je ta da su se tek na kraju 19 stoljeća javili organizovani pokušaji povezivanja bosanskih katolika i pravoslavaca sa Hrvatskom i Srbijom. Ove tendencije su postajale jače i jače što je sve više slabilo Osmansko Carstvo.
Ako sa povijesnog pređemo na tematski aspekt sevdalinki u kojem bi se po MJ trebali naći tragovi ili dokazi identiteta bosanskih Hrvata ili/ i Srba onda nailazimo na još veće poteškoće u potrazi za ovim.
Ne želim ovdje analizirati sevdalinku ali bih podsjetio na neke tematske cjeline sevdalinke: hrana, odjeća, lokalna zajednica, toponimi, lokalni akteri, njihova imena, prezimena i naravno pretpostavljena pripadnost nacionalnom korpusu Bošnjaka. Zbog toga je teško pronaći kulturni identitet bosanskih Hrvata ili/ i Srba, čak i da se sevdalinke kao muzički žanr svedu na samo tih 36 pjesama koje nailazimo u pomenutoj antologiji.

Preuveličava se uloga sefardske muzike u konstrukciji sevdalinke, iznose se proizvoljne ocjene nastanka sevdalinke tvrdnjom da je sevdalinka pored BiH nastajala i u dijelovima Crne Gore i Srbije pritom zaboravljajući povijesni elemenat da su ti dijelovi današnje Crne Gore ili Srbije bili ustvari dijelovi tadašnje BiH na kojima je živio tadašnji Bošnjački korpus.
Što se tiče pjesme „Kad ja pojdoh na Bentbašu“ primjer MJ nije usamljen. Postoje mnoge konstrukcije porijekla te pjesme. Za pjesmu se tvrdi da je sefardska, neki kažu da je to ilahija, neki da je turski marš. Ja bih dodao da je riječ o melodiji koju je tokom austro-ugarske okupacije prvi put u Sarajevu izveo jedan češki oficir- profesionalni muzičar krajem 19 stoljeća. Dokaz za ovu tvrdnju ću dati istog trenutka kada neka od ovih drugih tvrdnji bude dokazana na naučnoj osnovi.
Tekst MJ je dokaz da je ovog puta na redu bosanska sevdalinka kada govorimo o dijeljenju svih onih stvari koje su do juče bile zajedničke. Riječ je zapravo o konstantnom negiranju pravih bosanskih vrijednosti tako što se iste ili proglašavaju stranim kulturnim vrijednostima koje su strane našem podneblju ili se jednostavno dijele na tri nacionalna tora. Ovako se jednostavno želi zadržati postojeće stanje monokulturalnosti i podjela unutar BiH i spriječiti jačanje osjećaja zajedništva i kontinuiteta kulturnih tradicija i kolektivne svijesti ljudi različitih grupa i religijskih tradicija koji su ovaj autohtoni muzički izraz smatrali kao dio zajedničkog naslijeđa.
Razbijanjem i vještačkim dijelenjem sevdalinke na srpsku, bošnjačku i hrvatsku, plasiranjem sevdalinke u okrilje današnje Crne Gore i Srbije pokušava se konstruisati željena prošlost s ciljem da se budućnost usmjeri u željenom pravcu.
Ovako se proizvodi etniciziranje zajedničkog bosanskog kulturnog naslijeđa. S druge strane ako se prizna postojanje zajedničkog bosanskog kulturnog naslijeđa u prošlosti onda se ne može ignorisati ili negirati bosanska nacija koja bi trebala da u budućnosti spoji sva tri etnička identiteta.
I za kraj dopustite da se poslužim jednim citatom iz eseja ”Banjalučka uspavana ljepotica” koji sam 2005 objavio u eseju o Ferhadiji- banjalučkoj džamiji.

Danas sve više i više čujemo i riječi kao srpski sevdah, na internetu se mogu kupiti kompakt diskovi s nazivom Sevdalinke. Na njima se nalaze sevdalinke, zajedno sa novokomponovanim pjesmama i vranjanskim trubačima. Zato je i logično da se kod Bošnjaka stvara otpor koji se ispoljava u proglašenju sebe samih kao eksluzivnog vlasnika sevdalinki. Ovako se taj autohtoni bosanski muzički izraz placira kod jednog naroda umjesto kod bosanske nacije. Tako sevdalinka indirektno postaje faktor koji utiče na dodatno razgraničenje kulturnih tekovina BiH.

— Muho Pašalić

Objavljeno u Generalno | 2 komentara »