Nedavno je u Danskoj jedna politička partija predložila da se dancima nastanjenim u susjednoj Švedskoj dodijeli pravo glasanja za predstojeće parlamentarne izbore 13.11.2007.
Prijedlog je bio aktuelan u medijima 4-5 sati, skoro da protivnici nisu imali ni potrebu da argumentuju svoje protivljenje. Prijedlog je odbačen, izbrisan i sada već zaboravljen.
Danci nastanjeni u prevashodno Malmeu i njegovoj okolini su mjesto boravka promijenili uglavnom iz dva razloga: jedan je ekonomske prirode jer su nekretnine u Švedskoj znatno jeftinije nego u Danskoj, dok su plate više u Danskoj nego u Švedskoj. Drugi razlog su diskriminirajuća pravila, takozvano pravilo 24 godine, kojima se zabranjuje brak, spajanje familije za osobe ispod 24 godine i bez odgovarajućeg stana.
Iz ovih razloga je preko 24000 danaca potražilo sreću u kućama i stanovima u južnoj Švedskoj. Većina od njih je zadržala svoj posao, putuje svaki dan, plaća porez danskoj, dok živi u švedskoj državi.
Ipak ne mogu glasati na predstojećim izborima, jednostavno stoga jer su svojom odlukom odselili iz Danske i zbog toga im se ne da pravo da izaberu ljude u parlament koji će donositi zakone koji se odnose na dansko radno tržište, danske bolnice, dansko obrazovanje, dansku socijalnu politiku, dansku infrastrukturu i još mnogo toga.
Potpuno drugačija situacija je u Bosni i Hercegovini.
U susjednoj Hrvatskoj u kojoj se održavaju parlamentarni izbori krajem ovog mjeseca je prijedlog o uključenju bosansko-hercegovačkih hrvata prošao tako da će oni zahvaljući političkom odlukom moći glasati i tako uticati na buduću političku sliku Hrvatske. Ovakve anomalije izgledaju još veće ako se ima u vidu da bosansko-hercegovacki hrvati rodjeni u Bosni i Hercegovini nikada nisu zasnovali radni odnos u Hrvatskoj niti joj plaćali porez.
A o različitim protivljenjima, drugačijim argumentima, negativnom uticaju ovakvih izbora na lokalnu sredinu, jačanju mizerije “Mi” kontra “Oni”se u suštini malo ili nikako i ne raspravlja.
Predizborni plakati sa slikama aktuelnog premijera danske vlade na ulicama Malmea se iz ove perspektive čine nemogući. Ipak možda je i to moguće: možda vlade te dvije zemlje naprave dogovor o tome, a možda HDZ osvoji vlast u Danskoj i postavi Sanaderove slike u Malmeu.
U banjalučkom naselju Gornji Šeher je 11.aprila 1991 u Sofi Hadži Mehmed pašinoj džamiji upriličen noćni namaz i dočekana 27 noći mjeseca ramazana, mubarek noć Lejletul-Kadr.
Pa evo sada nakon 14 godina i ove 27 noći mjeseca ramazana usudio sam se da objavim nešto od atmosfere tog vjerskog obreda ljudi koji otprilike godinu dana nakon toga doživješe progone zbog svog imena, porijekla, nacije i vjere.
Ovaj audio zapis traje 21 min. 40 sek. Velik je 9,92 mb. mp3-Lejletul-Kadr, Banja Luka 11.4.1991, 9920 KB, 21:40
Danas pročitah da se, kako je OHR izjavio, o prijedlogu reforme policije ne raspravlja, što će reći da se mora usvojiti prijedlog M. Lajčaka.
Izgleda da je OHR zaboravio tradicije, neću reći demokratije, već recimo dobre diskusije, što se na Zapadu ponekad naziva diskursom. Diskurs je način diskusije u kom se uvijek može računati da onaj ko učestvuje u toj diskusiji može da čini greške. Cilj diskusije je približavanje istini, ili istine nama što je moguće više. To je moguće ako otkrijemo sve nejasnoće, protivrječnosti, greške, pretjerivanja, nepotrebnu retoriku, fraze koje se ističu u argumentaciji.
Ovako kako sada OHR izjavljuje ispada da oni, tj. civilizirani Zapad ima apsolutno pravo, jer nešto što zovu prijedlogom, ustvari u praksi hoće da pretvore u naređenje.
Zaista nedostaje dobre argumentacije u OHR. OHR treba da naprimjer upita Mileta iz Laktaša s jedne strane o njegovoj želji, nastojanjima za neulaskom BiH u evropske integracije jer se zaboga ne smije dirati u njegov entitet i s druge strane zalaganje za osnivanjem trećeg entiteta, promjenom trenutnog društvenog sistema. Znači cijeloj državi se brani napredak jer taj napredak podrazumijeva temeljite reforme, između ostalih i reformu policije, dok s druge strane taj jalijaš hoće da sam reformiše i Ustav i sudove i policiju i to sve sa pozicija i za interese ekstremnog srpskog nacionalizma.
OHR bi se trebao sjetiti i činjenice da je Nato pakt, pred čijim vratima čekamo, savez SLOBODNIH zemalja. BiH je sve drugo danas samo ne slobodna. A ako se domaći političari ne odupru ovakvoj praksi bit će sasvom sigurno okarakterisani kao učesnici u žrtvovanju nacije, kulture i izgradnji društva dostojnog čovjeka.
U Sarajevu je danas preminuo Safet Isović, jedan od najboljih izvođača sevdalinki svih vremena, prema mišljenjima većine muzičkih kritičara i poznavalaca izvornog narodnog melosa.
Isović je rođen je 1936. godine u Bileći. Od 1956. godine izvodi sevdalinke na radiju i televiziji. Pobjednik je mnogih velikih festivala.
Dobitnik je Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, kao i estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije.
Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva, uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz. Bio je i član Udruženja estradnih radnika.
Neki od njegovih antologijskih snimaka su “Đul Zulejha”, “Boluje Hanka Prijedorka”, “Braća Morići”, “Djevojka sokolu zulum učinila”, “Grana od bora, pala kraj mora”, “Mujo kuje konja po mjesecu”, “Moj dilbere”, “Kiša bi pala”, “Mujo đogu po mejdanu voda”, “Od sveg’ me je sačuvala majka”, “Kolika je šeher Banja Luka”, “Put putuje Latif-aga”, “Zmaj od Bosne”.
Također, bile su važne i brojne njegove novokomponovane pjesme, koje se dobrim dijelom oslanjaju na tradicionalnu bosansku pjesmu sevdalinku.
Među njima se ističu “Kad sretneš Hanku”, “Jablani se povijaju”, “Zelen orah od roda se savija”, “Bosno moja”, “Na mezaru majka plače”, “Šta se ovo Bosnom čuje”, “Oj, Safete, Sajo Sarajlijo”, “Pjevaj Bosno, pa me razveseli”, “Šeher grade, Banja Luko mila”.
Safet Isović je ukopan 4. septembra 2007 u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.
