« Arhiva –
2006»
Sunday, 19 November, 2006
ZvuÄi nevjerovatno ali Ustavni sud BiH je na svojoj sjednici od 17/18 novembra 2006 donio odluku da je zastava RS u skladu s Ustavom BiH, dok je zakon o slavama diskriminirajući i nije u skladu sa ustavnim principom ravnopravnosti konstitutivnih naroda, graÄ‘ana i ostalih u BiH.
Sud je ocijenio da zastava RS-a ne predstavlja samo srpski narod u RS-u, jer su u njoj zastupljene panslavenske boje, karakteristiÄne i za konstitutivne narode u BiH.
Ovom odlukom je taj sud zapravo nastavio sjednicu od 31. marta 2006 kada je zakljuÄio da Zakon o grbu i zastavi FBiH i Zakon o zastavi, grbu i himni RS nisu u skladu sa Ustavom BiH. Na toj martovskoj, vlaÅ¡ićkoj sjednici je odluÄivanje o ustavnosti Zakona o slavama i svetkovinama RS i pitanje o zastavi iz Älana 1 Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni RS ostavljeno za neku od narednih sjednica, koja je eto održana 18.11.06.
Cijelu odluku od 31/03 2006 možete dobiti ovdje, a na stranici Ustavnog suda je oznaÄena kao predmet 4-04. Kao argument ove u najmanju ruku Äudne odluke sud navodi da su panslavenske boje na zastavi RS karakteristiÄne za povijest slavenskih naroda, meÄ‘u kojima su i konstitutivni narodi u BiH. Ovakvom odlukom je sud profilisao svoju nestruÄnost i samo dokazao onu izreku Kakva država takav i sud.
Da podsjetimo zastava RS ima sva obilježja kneževine Srbije iz 1878, grb RS- dvoglavi orao je grb Nemanjića, dok himna potjeÄe iz 1872 godine i veliÄa srpsku naciju i pravoslavnu vjeru.
Treba opet spomenuti i bosanskog kralja Stjepana Tvrtka I, 1377-1391, Äiji srednjovjekovni grb je 1992 godine poslužio dizajnerima zastave Republike BiH. Tada je ta zastava odbaÄena Äizmom i puÅ¡kom, dok se danas zastava RS proglaÅ¡ava legitimnom i nediskriminirajućim. Odvratno i neÄuveno.
Poslije odbacivanja zastave s ljiljanima nametnuta nam je jedna nova, sa zvjezdicama, koja je umanjila znaÄaj Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, ujedinjene i održive države, a umjesto toga ojaÄala status dva entiteta od kojih je ona saÄinjena. A evo sada 2006 eventualni povratnici u manji blentitet treba da budu svoji na svome i da istovremeno priznaju simbole zbog kojih su ustvari i bili protjerani.
Zaista je neetiÄno i nemoralno tvrditi da su ustavni simboli, ustanovljeni 1992 u genocidnoj tvorevini kakva je RS. Ti simboli su se nalazili na svim dokumentima te tvorevine, legitimirane u Dajtonu.
A ti dokumenti su razne odluke o deložaciji iz stana, radnoj obavezi, rodnom listu, uvjerenju o državljanstvu, amblemima zloÄinaca, pripadnika srpske vojske koja je poÄinila oko 90% ratnih zloÄina itd.
Grb, zastave, odlikovanja su neÅ¡to Å¡to se vidi i Äuje, uÄi i pamti. Igraju važnu ulogu u procesu stvaranja nacije i njenom održavanju. Poput svakog drugog identiteta, i državni identitet se mora nauÄiti. ZnaÄi ljudi se ne raÄ‘aju sa nacionalnim identitetom, on se stiÄe.
Razvijeni nacionalni identitet je preduslov razvijene demokratije. EtniÄki identiti se ovakvom odlukom jaÄaju, dok se nacionalni identitet u ovom sluÄaju joÅ¡ viÅ¡e umanjuje. I tako umjesto da su etniÄki identiti podkategorije nacionalnog identiteta, ovakvim odlukama se etniÄki identiteti ne samo stavljaju u istu ravan sa nacionalnim nego se i uzdižu iznad njega.
OÄigledno je da sudije Ustavnog suda BiH pod hitno treba uputiti na praksu u naprimjer Amnesty International gdje bi se trebali upoznati sa principima zaÅ¡tite ljudskih prava, oblicima zaÅ¡tite od diskriminacije koju su oni ovakvom odlukom podržali. Protiv argumenti ove odluke postoje kako u bosanskoj srednjovjekovnoj proÅ¡losti tako i u ovom zadnjem agresorskom ratu.
Objavljeno u
Iz BiH |
2 komentara »
Wednesday, 8 November, 2006
Carla del Ponte se ovih dana ponovo oglasila podsjećajući na Äinjenicu da su optuženi Karadžić i Mladić joÅ¡ na slobodi i uživaju podrÅ¡ku Srbije i republike srpske. Ovoga puta su njene izjave zaÄinjene i sa zamagljenim optužbama usmjerenim protiv Äelnika meÄ‘unarodne zajednice koji su prema njenim rijeÄima sa bjeguncima sklopili tajni sporazum o nehapÅ¡enju i koji su ustvari znali da će zaÅ¡tićene enklave pasti pred naletima srpskog agresora. NeÅ¡to sliÄno, Äini mi se milenijum kasnije nego Å¡to je trebao, je izjavio i bivÅ¡i ministar vanjskih poslova i ambasador BiH pri UN-u Muhamed Å aćirbegović.
Ovakve izjave bez obzira da li su istinite ili ne, po mom miÅ¡ljenju utiÄu veoma negativno na preživjele srebreniÄke žrtve genocida. ÄŒekajući godinama na pravdu i poÄetak suÄ‘enja ovi pojedinci su konstantno izloženi ovim i sliÄnim izjavama koje po principu toplo/hladno, sada/nikada, razaraju i potkopavaju ono malo duÅ¡evnog mira Å¡to se možda nalazi u duÅ¡ama tih žrtava. Nažalost nam naÅ¡a stvarnost dopuÅ¡ta da jedan sudac ukazuje na ovakvo stanje, umjesto da to svaki dan Äini naÅ¡a vlada, parlament, policija ili vojska.
A ona bivÅ¡a država je bila znatno efikasnija u branjenju svojih tekovina i vrijednosti. Sa “samo” 18.000 vojnika tadaÅ¡nja JNA je 1972 uspjela da razbije grupu od 19 dobro naoružanih Älanova Hrvatskog revolucionarnog bratstva koja je ilegalno uÅ¡la iz Austrije u Jugoslaviju i namjeravala podići ustanak. U potjeri koju je JNA vodila po bosansko-hercegovaÄkim planinama i Dalmatinskoj zagori sudjelovalo je oko 18.000 vojnika i policajaca. Dio grupe je ubijen u akciji, dio je pohvatan, pa su potom svi osuÄ‘eni na smrt osim najmlaÄ‘ega, 19-godiÅ¡njega Ludviga Pavlovića.
MeÄ‘utim ova sadaÅ¡nja policija manjeg blentiteta se svim silama odupire neophodnim reformama policije na državnom nivou i u potjere za haÅ¡kim bjeguncima je maksimum imala pedesetak policajaca ukljuÄujući novinare i kamermane.
Objavljeno u
Iz BiH |
Bez komentara »
Wednesday, 1 November, 2006
Krajem septembra 2006 se na CNN-u pojavio turistiÄki spot Enjoy Life” (“Uživaj život u BiH”). Film je trebao doprinijeti kvalitetnijem i bržem mijenjanju imidža Bosne i Hercegovine u okruženju i na meÄ‘unarodnoj sceni i naravno promociji turizma. Gledajući taj spot nisam mogao, a da se ne sjetim nedavnog razgovora kojeg sam vodio na mom radnom mjestu.
Za vrijeme jedne septembarske jutarnje, prve kafe razgovarao sam sa radnom koleginicom, jednom ženom kojoj je blizu Å¡ezdeset godina. Tema razgovora su bili proÅ¡li godiÅ¡nji odmori. Inge mi reÄe da je zajedno sa mužem nedavno posjetila moju domovinu. Kako joj je muž u penziji a njoj je ostalo neÅ¡to slobodnih dana njih dvoje krajem augusta uplatiÅ¡e 7 dana smjeÅ¡taja u PrimoÅ¡tenu, malom gradiću na hrvatskoj obali. InaÄe Inge je veoma srdaÄna osoba, a njena reÄenica “Bila sam ti u domovini” pobudi u meni osjećaj nekakve zavisti, ali i radoznalosti o njenim utiscima o Bosni i Hercegovini.
Prvo saznah da je aranžman nije bio pretjerano skup, ali kako im je bilo dosadno odluÄili su da se prijave na jednodnevni izlet- destinacija Sarajevo i Mostar. O Sarajevu Inga nije mnogo ispriÄala, a o Mostaru je bilo viÅ¡e utisaka, Å¡to je meni prijalo jer sam u tom gradu proveo skoro cijelu 1983 i malo 1984 godine, Äuvajući taj grad od unutarnjeg i spoljnog neprijatelja. Inga je naravno u priÄi postavljala i neka pitanja.
O dolasku u Mostar ispriÄa kako su doÅ¡li na jedan veliki trg, a vodiÄ, jedna mlada žena im ispriÄa da je to hrvatski grad, pokazujući na jednu crkvu, dok je dole, pokazajući rukom na neke dućane, turski kvart. Inga mi objasni da je zaista bila zbunjena, ispred tih “turskih dućana” vidjela je vodene lule, za koje zna da su turski suveniri, ali opet s druge strane zna da se prijavila na izlet u Bosnu i Hercegovinu, a ne u Hrvatsku i Tursku, kako se po priÄi hrvatskog turistiÄkog radnika moglo zakljuÄiti. Ovaj danski par nije ni postavio pitanja jer su bili nesigurni u poznavanju engelskog jezika, a i Äinjenica da su na godiÅ¡njem odmoru nije baÅ¡ dopuÅ¡tala raspravu o geografskim pojmovima.
Elem s moje strane je uslijedilo kratko predavanje o proÅ¡losti moje domovine, o bosanskim katolicima, ali i o proÅ¡losti Mostara, meni omiljenog grada. Vjerujem da ona nije ni oÄekivala da će za vrijeme svog godiÅ¡njeg odmora biti izložena ovim perfidnim igrama takozvanih turistiÄkih vodiÄa, koji svoje ambicije i frustracije prenose na nedužne turiste.
Mene je zaista iznenadilo da jedna turistiÄka firma može doći i poslovati u susjednoj zemlji priÄajući lažne priÄe turistima, priÄe koje se zasnivaju na zabludama starih nekoliko stoljeća da su starosjedioci BoÅ¡njaci prelaskom na islam postali Turci. Inge kao i mnogi turisti dobro zna da muslimani Bosne nisu Turci po narodnosti i naciji i kako mi reÄe sumnja da će ponovo posjetiti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Objavljeno u
Iz BiH |
Bez komentara »
Sunday, 22 October, 2006
Svim Äitaocima islamske vjeroispovjesti neka je RAMAZAN Å ERIF MUBAREK OLSUN!
Nekad davno u Banjaluci, u naselju Grab, ispraćaj Bajrama iz pera Mehmeda Selmana je bio ovakav:
Ispraćaj Bajrama, kako ga je narod nazivao okupljao bi se narod na Grabu, veliko i malo. Posjetioci su bili uredno odjeveni, pravo prazniÄki, odrasli bi, pogotovo momci Å¡etali sa svojim djevojkama koje su bile obuÄene u narodnoj noÅ¡nji, većinom su bile obuÄene u dimije, bluze na glavi kerane amenije, prsluci izvezeni srmom, a oko vrata nakit da ti pamet stane, kakvo je nakiće bilo na grudima i oko vrata. Tu su almazli grane, dukati, veći i manji, a pokoja djevojka i fesić na glavi, sav obrubljen dukatima zvanim “mahnudije”, pokoji Å¡orvan.
U te dane izlazili bi i Arnauti sa svojim “soframa”, punih kolaÄa, halvica, Å¡ekerića, te drugih slatkiÅ¡a. Bilo je i nekoliko improvizovanih kahvenica koje su kuhale-pekle kahvu, prodavali sokove zvano “Å¡abesa”, “kraher” ili ÄaÅ¡a sode. Na obližnjim Å¡umarcima gorjela je vatra, a uz vatru, sjedili su ljudi, žene i djeca, pekli jagnje i Äastili se u toku dana.
Tu bi izaÅ¡li i sviraÄi iz Male ÄarÅ¡ije s Mejdana a koju je predvodio Salih NimÄić, obućar, sa svojom družinom Hasom, bubnjarom, Ramom frulaÅ¡em, te jedan do dva pjevaÄa narodnih pjesama-sevdalinki. Povazdan se Äula svirka i Hasin bubanj, a cijeli Grab je odzvanjao pjesmom i svirkom, prosto se nadmetali tko će ljepÅ¡u i bolju “kajdu” izmisliti u taj dan, ispraćaja bajrarna.
PredveÄe bi se zaÄula pjesma mjeÅ¡tanki-djevojaka, negdje u prikrajku, pred avlijom, koje su jako lijepo pjevale, pogotovo pjesme zvane “haÅ¡lamark”, sa mnogo glasovnih prelaza kod pjevanja takve pjesme. U toku dana mogla se Äuti uzvikivanja: “Ode Bajram u Jajce!”, valjda zbog toga Å¡to je u naselje Graba vodio stari put za Jajce i dalje prema moru. Kako je dan odmicao i narod se smirivao, jedni dolazili, drugi odlazili, a domaći pred svoje avlije ili u baÅ¡Äedžike ispraćajući slavljenike svojim kućama, s pozivom, “doÄ‘ite opet na Grab!”.
SpuÅ¡tanjem mraka-noći, ostali su sami Grabljani da se sjećaju i prepriÄavaju kako je Bajram, bio on ramazanski ili hadžiski, ispraćen, tj. da se ponovo vrati u Banjaluku. Tako je narod razmiÅ¡ljao o bajramu i bajramskim praznicima.
Objavljeno u
Generalno |
Bez komentara »
Saturday, 21 October, 2006
U Banjaluci se poÄelo sa restauracijom Gazanferije džamije. U Älanku Bosanskog poÅ¡tara Mehmed Hadžiavdak Džandro, predsjednik skandinavskog Odbora za izgradnju Gazanferije informiÅ¡e o poÄetku radova na temelju džamije, saniranju turbeta i harema i poziva banjaluÄanine, posebno Mejdance da novÄanim prilozima podrže obnovu Gazanferije.
Sredstva za izgradnju Gazanferije se mogu uplatiti na adresu:
- Medžlis Islamske Zajednice, prilog za Gazanferiju, Banjaluka, BiH.
- RaÄun br.: 161045006880053, Raiffeisen banka DD Sarajevo, BiH.
Pitanja- Kontakt adrese:
- Predsjednik Odbora za izgradnju Amir Bajrić-Banja Luka tlf.: 00387-51-469-354 ,
Å vedski Älanovi Odbora:
- Mehmed Hadžimehinović- Malmö tlf.: 0046-040-19 25 48,
- Džafer Smajić – Göteborg, tlf.: 0046- 031-46 08 93
- Mustafa Ćehić- Växjö tlf.: 0046-0470 – 639 28
- Mehmed Hadžiavdak Džandro-Norrtälje tlf.: 0046- 0176-22 48 79.
O kakvoj se džamiji radi proÄitajte u knjizi Banjaluka Uspomena i stvarnost sa Mejdana, autora Mehmeda Selmana, koju sam pripremio u pdf formatu.
Džamija će se, kako reÄe gosp. Džandro graditi samofinansiranjem, odnosno sredstvima graÄ‘ana džematlija Å¡to je u suprotnosti sa odlukom Komisije za oÄuvanje nacionalnih spomenika, donesenoj na sjednici koja je održana od 6. do 12. maja 2003. godine.
Odlukom je naloženo Republici Srpskoj da osigura mjere rekonstrukcije džamije, harema, turbeta, Å¡adrvana u izvornom obliku, u istoj veliÄini od istog ili sliÄnog materijala.
MeÄ‘utim kako stoji u Älanku sve ove mjere su izgleda postale zadatak civilnog druÅ¡tva, tj. prognanika i stoga je za oÄekivati da će Gazanferija kao i ostale banjaluÄke džamije izgubiti status nacionalnog spomenika. Da bi se shvatila ova pesimistiÄna tvrdnja molio bih da proÄitate proÅ¡li Älanak o banjaluÄkim džamijama.
Nažalost naÅ¡a je stvarnost takva. Oni koji su je sruÅ¡ili, trebali su da je u skladu sa Dajtonskim ugovorom obnove. Kako to ne Äine, a mogućnosti za sankcije nema, onda se sve prepuÅ¡ta civilnom druÅ¡tvu koje usprkos htijenju i želji ne može objektivno osigura i ispuniti uslove Äije ispunjenje traži Komisija za oÄuvanje nacionalnih spomenika. Ovakvom praksom se samo nastavlja proces ubijanja memorije i poniÅ¡tenja svega Å¡to je bosansko u Banjaluci.
Objavljeno u
Iz BiH |
Bez komentara »